Draga Tara,

Kako opisati nekoga osim kroz ljubav? A kako opisati ljubav?

Ona nema mjere, nema vage da je izvaže, nema mjerne jedinice da je izmjeri. Ljubav se daje i ako si sretna osoba, ljubav se vrati.
Ljubav svakog psa je takva, bez uvjeta i zahtjeva, bez drame i tragedije, samo ljubav.
Svatko od nas ljubi drugačije, pa tako i psi. Ljubav ima više nijansi od duge.

Tara je bila vražićak u malome pakovanju, carica, kraljica, kradljivica naočala, lovac na frolike, braniteljica od lopova, ljubiteljica janjetine, šefica disciplinske komisije, Štefina mezimica, miraz, neustrašiva gospodarica svog dvorišta, velikog srca, ludog repića, igračica, plesačica, suputnica na svim našim putovanjima i još puno toga, a ipak najvažnije, kradljivica naših srca.
Taro nedostajati ćeš nam, sve male stvari koje podsjećaju na tebe činit će nas tužnima i u istome trenutku će nam dati osmjeh na lica.

Hvala ti što smo imali sreće dijeliti sve ove godine s tobom, tužni smo što ih nije bilo više, zahvalni za sve što smo ih imali.

Nedostaješ nam i uvijek ćeš nam nedostajati, vjerujemo da i mi tebi nedostajemo, ali to je ljubav i cijena ljubavi, tuga za nekim tko nije tu.
Cijena koju bi uvijek platili i ne bi ništa mijenjali. Ali ništa nije vječno, pa se nadamo da ćemo se opet sresti.

Pazi se mala kradljivice naših srca, volimo te!