Nakon 12 godina uz svoje ljude, Lili je otišla u vječnost.

Nakon ispraćaja u Spomenagaju njezini su ljudi napisali:

Lili je bila moja prva ljubav, moj mali opasni borbeni pas, moja srećica i moja prijateljica. U dvanaest godina suživota, prošla je sa mnom više od trećine mog života koji je uljepšavala svojim postojanjem svaki dan, od onog trenutka kad sam je primila u ruke s jedva dva mjeseca. Svaki momenat ona je sve dobro znala, njoj se nije trebalo ništa objašnjavati. Bilo je tu bezbroj uspona i padova koje smo skupa dijelile, trenutaka kojima smo se zajedno veselile, ali i rastanaka gdje smo zajedno plakale.

Ali ta nikad do sada proživljena, a neizmjerna tuga njenog odlaska, preplavila je sve nas koji smo dijelili život s njom. Teško je sažeti u nekoliko rečenica jednu takvu bujicu života i radosti koje nam je ona donijela u živote.

Kao niti tuge koju osjećamo. Ispratili smo je na jedini način na koji je ona zaslužila. 

Neopisivo nam nedostaje i nitko nikada neće moći zamijeniti Lili.

Od početka, preko kraja pa do zauvijek bit ćeš s nama.