S ovog je svijeta otišla Pina, kujica koja je život posvetila pomaganju ljudima.
Ovim se pismom od nje oprostila Marina koja ju je udomila nakon Pinina umirovljenja:
Otišla je moja voljena Pina.
Rođena je u Centru za rehabilitaciju Silver gdje se školovala za psa vodiča slijepih osoba. Svoj radni vijek provela je u Karlovcu. Posljednje godine provela je sa mnom i mojom obitelji.
Izuzetno plemenita i pametna, kakva je bila, pružila mi je neizmjernu ljubav. Pina je učinila životni krug, rodila se i završila svoj život u Centru Silver. U tim zadnjim trenucima imale smo potpunu podršku od gospodina ravnatelja i instruktorice do posljednjeg Pininog daha. Zahvalna sam im na pomoći i utjesi koju su nam pružili.
Zbogom, moja Pina i hvala za svu ljubav koju si mi pružila!
Nježne riječi Pini je uputila i njezina instruktorica Pugi:
Draga moja Pina!
Tjeskoba i tuga uvukla se u moje tijelo, pa čak i strah…
Jesam li pogriješila,…?
Jesam li u tvojim crnim pametnim okicama znala prepoznati sve što si mi htjela reći?
Kao što si ti znala.
A znala si… Znala si voljeti ljude bez zadrške.
Znala si točno kada trebaš biti nježna i umiljata, a kada nestašna i zaigrana.
Marljivo si radila i donosila odluke koje život znače.
Bila si draga, lijepa, pametna,….
Bila si SVE!!!
Prijateljice moja, nikad te zaboraviti neću!