Od Čuče su se njezini ljudi oprostili nježno i biranim riječima.
U Spomengaju će u urni preuzeti njezin pepeo.
Ovo su o njoj napisali:
“Kopnila je naša trikolorka, lovac na sljepiće, mudrica, svojeglavka, mazica… Jedan je dan samo prislonila umornu glavicu na zid kao da želi reći “Idem… ne mogu više…” Dan kasnije otišla je na stolu kod veterinara.“
