🖤Lexi sada počiva u Spomengaju🖤

Njegovi su mu ljudi organizirali ispraćaj i ukop tijela pun najnježnijih emocija. Svaki njihov korak i svaki pogled govorili su ono što u odnosu sa psima nije potrebno izgovarati. Puni ljubavi i tuge napisali su i pismo kojim su se oprostili od omiljenog čupavog stvorenja.

📜 Naša priča? Hm.. Odakle krenuti…??

Bila jednom jedna mala tvrdoglava curica koja je nakon dedine smrti osjećala jednu prazninu, a kako je voljela životinje, htjela je psa koji bi možda uspio na neki način popuniti tu prazninu. Nakon dosta dugog nagovaranja obitelji te traženja kada je vidjela sliku malog čupavog, razrokog, četveronožnog stvorenja, znala je da je on taj… Zaljubila se u te male, ali velike tamne i sjajne pikule  na prvi pogled. Već idući dan Lexi je bio u našim rukama. Malo je reći da smo ga svi obožavali i da nam je svima ukrao srce…

To je malo dlakavo klupko rođeno 7. svibnja 2008. godine u Virovitici. Nije prošlo dugo već smo išli na more.

“Bio sam jako znatiželjan i dok sam istraživao plićak, zapljusnuo me val.  Zbog toga je uslijedilo i moje prvo kupanje (“ali kaj baš moram?!” 🥺)… Nakon povratka doma nikad nisam ostajao sam. Uvijek je sa mnom vrijeme provodio netko od ukućana, a ostale sam po povratku kući veselo dočekivao trkom prema njima mašući repićem i veselo skakućući. Zauzvrat sam dobivao maženje, neizmjernu ljubav i veselje. Puno sam se igrao, obožavao sam se voziti u autu, šetati (čim bi se reklo “idemo”, nisam niti razmišljao, već sam bio spreman za polazak jer sam znao da ću se lijepo provesti), ali zato kada je klopa bila u pitanju, e tu sam zadavao slatke muke svojoj obitelji (jeo sam isključivo tako da su me morali hraniti, a ona izreka “i pas ima mira dok jede” kod mene nije vrijedila, jedan me morao “ljutiti”, drugi hraniti, a treći maziti)… Spavao sam u krevetu  sa svima kao mala beba od prvog dana što nam je svima bio užitak (iako su moji ljudi ponekad završili na samom rubu kreveta, samo kako bih ja imao više mjesta).
Svoj život proveo sam dajući i primajući puno ljubavi. Nakon što sam završio svoje životno putovanje, iza mene je ostala neizreciva tuga i bol.
Otišao sam u njihovom zagrljaju…

Pružali smo si neopisivu i bezuvjetnu ljubav i možda je to jedan od razloga zašto je naša povezanost bila toliko jaka.
Jednog ćemo se dana ponovno vidjeti u vječnosti..✝️️🤍🖤

A do tada posjećivat će me na mom posljednjem počivalištu u @Spomengaj, a ja ću njih u njihovim snovima.” 🥰

LEXI
7. 5. 2008. – 26. 1. 2021.