Kad nam je stiglo ovo pismo sjećanja na Vitu, bilo nam je teško suspregnuti suze:
2. 2. 2020.
Datum koji se urezao u srce i mozak… Dan kad smo te gledali kako nam odlaziš… Dan kad je zauvijek zaspala naša curica Vita.
Malena, i nakon godinu dana nedostaješ nam svaki dan, ali znam da peseki ne umiru, da spavaju u našim srcima i kad se probude, boli nas jako… Živiš i dalje u našim pričama i našim sjećanjima.
“Bubi” naša, spavaj mirno… Volimo te jako, jako…
Vita
10. 7. 2008. – 20. 2. 2020.
10. 7. 2008. – 20. 2. 2020.
