“Kraj je zime 2005. godine, gledaš me crnim okama i uplašeno drhtiš, …bespovratno me zaljubljujući.
Odabirem te ne sluteći sva blaga kojima ćeš obogatiti našu ovozemaljsku, obiteljsku zbilju. Promijenila si nas, Beti, i zbližila – i to ne samo sa svojom vrstom, nego i s nama samima.
Hvala ti, Bubice! Znaj da nam godine našeg starenja ni smrt neće oteti!
Hrabrost, odanost, ljubav i ljud….”
Lebela de Mandraka – Beti
2. siječnja 2005. – 8. svibnja 2020.
