Bio je to moj prvi kućni ljubimac,a ime je dobio po žutom čuperku na glavi.

Od trenutka kada sam ga vidjela znala sam da će on za mene biti poseban papagaj – i bio je.

Svaki svoj slobodan trenutak između školskih i kućnih obaveza provodila bi baš s njim u zasebnoj prostoriji u kući koja je bila namjenjena samo za druženje između nas dvoje.

Sletio bi mi na ruku, hodao po meni preko ramena pa sve do glave i kljuckao me, ali pažljivo-kao da me ljubi u obraz.

Tada bi mu pričala kako sam provela dan te koliko mi je nedostajao i usput bi ga laganim pokretima ruke mazila,a on me pažljivo slušao kao da je upio svaku moju izgovorenu riječ …

… i tako godinama ….

Sve do jednog subotnjeg jutra kada sam se stepenicama (još snena) spustila u prizmlje kuće i

vidjela njegovo malo,bespomoćno,beživotno tijelo kako leži na dnu krletke.

Tog trenutka se srušio moj savršen svijet,briznula sam u plač i jecaj izgovarajući njegovo ime ne bi li se “probudio”…..ali uzalud…

Moj Čupko je zauvijek sklopio svoje okice i napustio me ☹

Oduvijek si bio pun bezuvjetne ljubavi  i zato ti poklanjam ovu priču kao uspomenu na naše zajedničke dane koja će nas vječno spajati.

Možda već dugi niz godina nisi samnom,ali ćeš zauvijek biti dio mog srca jer tu zauzimaš posebno mjesto.

Voli te Dijana!

P.S.- Dragi svi vi koji ćete pročitati ovaj tužan dio priče mog života,želim da znate koliko suosjećam s vama ako Vam se desilo isto što i meni.

Znam koliko je suza proliveno i snage istrošeno na takav tragičan odlazak Vašeg omiljenog kućnog ljubimca koji Vas svakim danom s veseljem dočekuje doma.

Ali isto tako znam da ste proveli krasne zajedničke trenutke koji će vječno biti urezani u Vašem srcu kao i uzajamna ljubav koju ste pružali jedno drugome.

Zato,kada dođe do tog trenutka kada će vam se putevi razdvojiti iz ovog ili onog razloga (kao što se i meni desilo) oprostite se od Vašeg najdražeg ljubimca na dostojanstven način jer oni ne zaslužuju ništa manje od toga.

Bit ćemo tu za Vas u tim teškim trenucima.